Search

Naješći uzroci bola u ramenu


Kao najpokretniji zglob u našem tijelu, rameni zglob sastoji se od nekoliko kostiju, brojnih mišića i njihovih tetiva, te ligamenata i burza. Sve ove strukture omogućuju širok raspon pokreta; od češkanja leđa do najpreciznijih bacanja u sportu. Tako širok raspon opsega pokreta ima svoju cijenu: može dovesti do nestabilnog ramena, „smrznutog ramena“, sindroma sraza mekih tkiva, ruptura, artritisa itd., što kao rezultat ima pojavu boli. Bol može biti prisutna samo pri pokretu, može se pojaviti na početku pokreta – te nestati ponavljanjem pokreta, može se pojaviti iza određene aktivnosti, može se javiti kao noćna bol. U svakom slučaju je bitno posvetiti pažnju karakteru vaše boli pri samom pregledu.

Uvod u anatomiju

Rameni zglob sastoji se od tri kosti: nadlaktične kosti (humerus), lopatice (scapula) i ključne kosti (clavicula). Glava nadlaktične kosti i jama lopatične kosti čine jedan od glavnih zglobova ramena: glenohumeralni zglob. Napomenimo da je glava nadlaktične kosti puno veća od jame u kojoj se nalazi. Kako bi glava nadlaktične kosti ostala stabilna pri pokretima, stabilnost osiguravaju mišići rotatorne manžete. Ovi mišići su veličinom puno manji od velikih mišića za koje ste sigurno čuli: biceps, triceps, trapezuis itd. Ali su jako bitni za održavanje stabilosti glenohumeralnog zgloba. Samim time su u konstantnom radu i izložene velikim silama, što posljedično dovodi do tegoba.

Kako bi glenohumeralni zglob bio pokretan i funkcionalan, lopatica mora imati stabilan položaj. Stabilna lopatica je temelj zdravog i funkcionalnog ramena. Stabilan položaj lopatice osigurava se koordinacijom mišića kojima je lopatica okružena. Ako su ti mišići u disfunkciji (slabi, prenapregnuti mišići, u grču, istegnuti), oni ne mogu obavljati svoju normalnu funkciju, te se mijenja mehanika pokreta i dolazi do diskinezije lopatice (promijenjen, modificiran pokret lopatice). Diskinezijom lopatice nastaju promjene i u ostalim zglobovima ramena.

bol u ramenu

Impingement ramena (sindrom sraza)

Bol pri vrhu ramena jest najčešća u određenim sportovima, te kod populacije ljudi starijih od 45 godina, kada dolazi do prvih degenerativnih promjena. Sportovi koji „pogoduju“ ovoj boli su svakako plivanje, sva bacanja, rukomet, odbojka, bejzbol, tenis, olimpijska dizanja. Svim ovim aktivnostima je zajednički mehanizam pokreta: pokret u ramenom zglobu iznad 90 stupnjeva. U tom pokretu se prostor između akromiona (vrh ramena) i tetiva rotatorne manžete i burze, smanjuje te tako akromion stalno „struže“ i stišće tetive i burze.

U početku simptomi mogu biti blažeg do umjernog karaktera: blaga bol za vrijeme aktivnosti i za vrijeme odmora; bol koja se prenosi sa prednjeg dijela ramena u ruku sa vanjske strane; iznenadna bol pri podizanju ruke; kod sportaša bol za vrijeme aktivnosti.

Kronični simptomi uključuju: noćnu bol, gubitak snage, poteškoće koje uključuju aktivnosti ruke iza leđa (dohvat, zakopčavanje).

Nakon anamneze, pregleda ramena, mjerenja opsega pokreta, testiranja snage, napravi se okvirni plan kako bi se povratila kompletna funkcija ramenog zgloba. Ovisno o simptomima i pregledu, uglavnom se prolazi kroz ove faze:

  • Tretmani usmjereni smanjenju boli i upale

  • Tretmani usmjereni povratku punog opsega pokreta

  • Tretman usmjeren vraćanju funkcije i kontrole mišića lopatice

  • Tretman usmjeren balansu funkcija vratne kralježnice, ramenog obruča i prsne kralježnice

  • Tretman usmjeren povratku snage mišića rotatorne manžete

  • Opći tretman usmjeren na snagu okolnih mišića, propriocepciju, agilnost ramenog zgloba

  • Povratak sportu/poslu

Nestabilno rame

Iznenadna ozljeda ili sindrom prenaprezanja mogu biti uzrok pomaku nadlaktične kosti iz glenoidne jame, što uzrokuje nestabilnost ramenog zgloba. Dislokacija (iščašenje) nadlaktične kosti može biti parcijalna ili potpuna. Ukoliko se radi o parcijalnom pomaku, radi se o subluksaciji ramena. Obzirom na spomenute pomake, sve okolne strukture (mišići, tetive ligamenti) postaju istegnuti ili čak pucaju. Ponavljajuće subluksacije i dislokacije dovode do boli i nestabilnosti pri pomaku ruke naprijed i pomaku od tijela. Također, neki ljudi nikada nisu imali iščašenje bilo koje vrste, te svejedno osjećaju nestabilnost pri pokretima. U pitanju su uglavnom istegnuti ligamenti ili ponavljajući pokreti u aktivnostima u razini iznad glave. Bitno je napomenuti da se istegnuti ligamenti ne mogu ponovno vratiti, te su kod istegnutih ligamenata iznimno bitne vježbe koje zglob čine funkcionalnim.

Simptomi kronično nestabilnog ramena bi bili: ponavljajuće dislokacije, bol, osjećaj da rame "visi", te osjećaj da se spontano pomiče nadlaktična kost, potreba da se "vrati rame na mjesto", slabost mišića.

Ukoliko se dogodilo potpuno iščašenje, a nadlaktična kost se nije spontano vratila, potrebno je napraviti hitnu repoziciju u službi hitne medicinske pomoći. Nakon toga slijedi imobilizacija, kako bi se smanjila bol i smanjio otok. Ranu upalu je uputno smirivati i ledenim oblozima. Početne terapijske procedure mogu uključivati ledene obloge, elektroterapiju, kinesiotaping tehniku, blage tehnike mobilizacije, sve u svrhu cijeljenja tkiva. Iduća faza uključuje povratak kontrole i snage mišića, te se sve vježbe određuju individualno. Kada ligamenti zacijele, uključit će se i vježbe koje će povećati opseg pokreta, mobilnost zgloba, te mobilnost neuralnih tkiva. Osim vježbi, ovdje se uključuju i mobilizacije zgloba, neurodinamičke vježbe. Krajnji ciljevi i aktivnosti određuju daljnji tretman; tako će nekome biti bitno da ponese max. 5kg težak teret, a nekome da baci loptu 80 000 puta godišnje. Svakako je bitno odrediti cilj i prilagoditi se dostizanju istog. Na kraju je bitno podučiti vježbama koje bi spriječile ponovnu dislokaciju i održale rame funkcionalnim i zdravim.

Smrznuto rame

"Smrznuto rame" ili adhezivni kapsulitis je jedan od češćih uzroka bolova u ramenu. Često se ovo stanje zamijeni sa sindromom rotatorne manžete, međutim ako je bol jaka, ako se izgubila funkcija ramena, te ako su mišići rigidni.Ukratko bi to značilo da bol i rigiditet mišića dolaze od upale zglobne čahure i fibroznih priraslica koje ograničavaju pokret.

Nažalost, ni dan danas se ne poznaju uzroci nastanka "smrznutog ramena". Ono što se zna, jest da se zglobna ćahura smanji, te na taj način ograničava pokrete u zglobu ramena i uzrokuje bol. Zglobna čauhra jest po definiciji najdublji sloj mekog tkiva koji okružuje rameni zglob, te ima ulogu održavanja glave nadlaktične kosti na povoljnom mjestu.

Kod "smrznutog ramena" razlikujemo tri stadija:

1) RED faza - Bol u ramenu, koju prati progresivan gubitak opsega pokreta;

2) PINK faza - Minimalna bol, sa istim nedostatkom pokreta - bez daljnje progresije;

3) WHITE faza - Postepen povratak opsega pokreta, slabost mišića

Ako se ne tretira rame, svaka od ovih faza može potrahati 6 do 8 mjeseci.

Osim anamneze, analize životnog stila i svakodnevnih fizičkih aktivnosti, ovi simptomi potvrđuju da se radi od "smrznutom ramenu":

- nemogućnost podizanja ruke iznad razine ramena;

- nemogućnost bacanja;

- nemogućnost ruke za brzim dosegom;

- nemogućnost unutarnje rotacije (da se ruka stavi iza leđa);

- nemogućnost vanjske rotacije (dohvat pojasa u autu npr.);

- nemogućnost spavanja na strani bolnog ramena.

Obzirom na složenost simptoma, koji se mogu zamijeniti za sindrom rotatorne manžete, neki puta će biti potrebna i potvrda MRI (magnetska rezonanca) metodom, kako bi bili sigurni što liječimo.

Najčešće se smrznuto rame pojavljuje u populaciji 35-50 godina. Uzrok može biti nepoznate etiologije, a može doći i kao posljedica bolesti ili ozljede.

Mogući rizici za pojavu "smrznutog ramena":

- operacija ramena

- ozljeda ramena

- dijabetes

- upalna stanja ramena

- nedovoljna aktivnost ramenog zgloba

- autoimune bolesti

- hipertireodizam (bolest štitnjače)

Oko 20% ljudi koji imaju "smrznuto rame", u budućnosti razviju i drugo "smrznuto rame".

Fizioterapija se određuje ovisno o stadiju u kojem se rame nalazi, te o specifičnim potrebama osobe:

1) RED faza - u ovoj fazi je najbitnije ne dodatno provocirati rame, tako da se radi isključivo na otklanjanju boli: blagim mobilizacijama, opuštanjem mišića, kinesiotapingom, neki čak prakticiraju i akupunkturu.

2) PINK faza - obzirom da je u ovom stadiju minimalno prisutna bol, potrebno je pravilno dozirati tretman i posebno paziti da se ne provocira daljnja bol. Najčešće se koriste mobilizacije zgloba, istezanja mišića, manualne tehnike opuštanja mišića, te vježbe snage kako bi se rame počelo polako vraćati u svoju funkciju.

3) WHITE faza - u početnom stadiju ove faze se najčešće preporučuju vježbe mobilnosti, te mobilizacije mekih tkiva i zgloba, a s vremenom se dodaju vježbe snage i kontrole pokreta.

Obzirom da je jedna od predispozicija i nedovoljna aktivnost ramena, svakako možete prevenirati ovo stanjem umjerenom aktivnošću. Ukoliko je došlo do nekih od navedenih simptoma, savjetujemo vas da se svakako pokrenete i potražite stručnu pomoć!

#bolnorame #vjezbezarame #fizioterapija

633 views0 comments